Krivi mjesec, dovraga

Gledam na National Geographic dokumentarac o onoj nesreci onog ICE vlaka pred par godina... Bogtemazo koja je to nesreca bila! Zamislite vagon koji pri brzini od 200 na sat bocno udara u most... I most naravno srusi se na ostatak vlaka... A onaj prvi dio (lokomotiva i prva 4 vagona) se totalno ispretumbali naprijed, i... Ma lose, ne zelim uopce pricati o tome... Meni je to zanimljivo (ne pogibija tolikog broja ljudi, vec cisto kako je doslo do nesrece), ali znam da ce neke zeludac bolit od toga... Pa da stanem onda...

Sto je najbolje, izgleda da imaju snimku nesrece... Neka kamera ispod mosta...

A nasli su i sto se desilo... Bogteje*o! Ovo nije normalno! Kotac se raspo zbog zamora metala, nevjerojatno!!! Neki pametni inzenjer je zaboravio neke stvari koje se ne pojavljuju u idealnom slucaju (uopce mi nije jasno zasto nas uvijek uce pokazujuci nam idealne slucajeve, kada to nema veze sa realnoscu, samo je jednostavno)... Sad mi je jasno zasto oni na kolodvoru uvijek lupaju kotace... :))

Naravno, Deutsche Bahn je kriv za nesrecu jer nisu zamijenili kotac, iako je bilo 7-8 primjedbi bas na doticni kotac (valjda ljudi koji su sjedili u tom vagonu)... To ti je cijena moderne ekonomije, samo cijena se gleda, i da netko sebi spremi pare u djep... Vise se niko ne brine o krajnjem korisniku, a svi tupe da je kupac/korisnik uvijek u pravu... Bah, ide mi na zivce danasnja ekonomija... Da li postoji neki dio ekonomije koji se bavi socioloskim i psiholoskim utjecajima na ekonomiju (ne mislim na marketing)?

MRZIM TE POHLEPNE LJUDE!!! Pazi ovo... Na sudu nitko nije proglasen krivim, i DB je ponudio 30000DEM za svakog poginulog putnika... I, sto se desi? Svi popizde, jer im je valjda premalo para to...

PA DOBRO LJUDI DRAGI, STA CEMO LJUDSKI ZIVOT KVANTIZIRATI I PROGLASITI DA NIJE VRIJEDAN 30000DEM? PA NARAVNO DA NIJE! MAJKUIM!! NIJE VRIJEDAN NITI JEDNE KUNE AKO CEMO TOCNO, NITI LIPE! JEBOIHGLUPE!!! NEPROCJENJIV JE, MAJKUDAVAMJEBEM! Pa da im nista nisu ponudili, sta ovi oce?! Pohlepni ljudi... Desilo se nesto sto se nije trebalo desiti i zdravo, netko se osjeca losim, i treba... I pustite ga na miru da se osjeca losim, nije lako snositi odgovornost za tolike ljude, ali dovraga, biti nezadovoljan odstetom, to je cista pohlepa... Ako ti nije dovoljno, odi si prodaj bubreg i trazi 10000DEM, ne znam, prodaj svoje tijelo i uzivaj u lovi koju ces dobit... Proveseli se sa svojih jebenih 30000DEMa kad ti umre voljena osoba, ne, trazi jos 50000DEMa minimalno, tako da mozes kupit novi Mercedes i jos otic usput i na ljetovanje na Hawaii barit komade, MARS! Pizdumaterinu, nazivcirali su me ti pohlepni Nijemci...

Odjavio sam EMI za utorak, preselio na slijedecu srijedu... Odlucio sam da se necu brukat svojim neznanjem na ispitu, a taman imam jos dovoljno rokova da na dekancu odem na komisiju ako bas bude trebalo...

I ne znam sta da radim sa smokvama... Stara mi poslala iz Rijeke 6 smokvi iz vrta... A ja ih bas ne volim... Mozda jednu smazem, pa cu curi sutra dat ostatak, jer je bila tuzna kad nijedna nije bila zrela u vrijeme kad je bila kod mene preko ljeta... :)))) Tctctc... ;) Nek joj to bude pokloncic kad polozi ispit sutra...

Da rezimiram... :)

Dobili smo 3:0, Srna je nastrado ko mali srndac... Najeo sam se cevapa tako da nisam mogo ni disat vise... Usput sam se najeo i luka, tako da ne znam oce li me cura htjet uopce poljubit kad ju vidim u utorak (haj slatkic)... :P

Pricam sa frendom iz Londona, i nagledo sam se tolko starih kompova da me srce boli kad znam da to bacaju... Svima preporucam da bace oko na www.machine-room.org, pa da pogledaju kako je to nekad bilo... I rekoh samom sebi da nagodinu idem gore u London sa digitalcem i zicam ga da me provede tour-de-cellar kroz Imperial College... ;) Pa da poslikam te starudije koja je svojevremeno kostala milijune dolara, a danas je jedan P4 brzi od tih cudovista... Vjerujte mi, jednog dana ce u mom uredu sjediti jedan Cray superkompjuter, cisto kao ukras i podsjetnik na stare dane slave jednog briljantnog uma bez kojeg danas ne bi znali oce li nam sutra padat kisa il ce sijat sunce... :)

Bas se dobro osjecam... Kako je to sve oscilatorno, to je za nevjerovat... Sinoc ko zadnje gov*no, danas super... :)

I, naravno, nabavio sam si materijala koji moram prouciti za onaj poso o kojem sam pricao (sales assistant), pa sad ucim to i EMI... :) Nije da sam danas ucio, al bome ocu, i to s gustom! :)

Naravno, blog je zakon, tu se ispucam i stvarno se osjecam odlicno nakon toga... :)

Pozdrav ekipi i drzim fige svima koji imaju danD u ponedjeljak i ostatak tjedna... ;)

Ciaos! :)

Ne kuzim... Sve je krenulo OK... Spavo sam do 3... Donio mi stari biciklu... Jednoj curi i njenom bratu sam sprzio pa jedno 10 CDa muzike... Opro sudje sa cimerom... Iso kupit nogometnu loptu (ah, napokon)... Odigrali malo nogometa, malo se iznapucavali, itd... I onda trebalo ic na cevape... I jebga, nista ne radi... A ja se poceo osjecat tako tmurno da je to za nevjerovat... Bio sam ko neki kisni oblak, hladan, tmuran... Uopce ne zelim nikoga u blizini... Hladan prema cimeru, prema svima... Nesto me ubilo, necija rijec, neki postupak, a ja ne znam sto... :( Il sam samo gladan, nadam se da je samo to...

Ne razumijem uopce u cemu je trik... U zadnje vrijeme dosta cesto padam u ova depresivna stanja... :( Ne razumijem sta mi se desava... Jedna recenica i izbaci me iz takta, uopce mi nije jasno... Sad taman kad se zelim brinuti sam za sebe, osamostaliti se, nesto mi neda... Mislim da je ovo dio zivota kada trebam presjeci 'pupcanu vrpcu' i krenuti svojom glavom razmisljati, snalaziti se kako znam i umijem... Ne mogu si nametnuti da mi fax bude sve u zivotu, tamo se osjecam ko stranac, niti me zanima to sto studiram, niti mi je gust... A kad treba nesto ozbiljno raditi, onda opet ne mogu... Mislim da ne podnosim autoritet...

Mislim da cu se natjerati da postupim na slijedeci nacin... Dopustiti cu par godina da me tlace... A onda cu valjda skupit nesto para da krenem sam radit nesto... I, tada cu svima reci zbogom i raditi ono sto me volja... Pa, ako budem propo, barem cu nesto i nauciti... Mislim da je to izlaz iz svih mojih kriza - biti sam svoj sef, eventualno jos nekim ljudima, ali nikada ne traziti od njih da mi se pokoravaju... Svadjajte se brate sa mnom, raspravljajte, bilosto, ali nemojte uzimati moje zdravo za gotovo!! Radite za sebe i za firmu, mene pustite na miru...

Ali, prvo trebam pustit da me malo gaze i tlace, a onda cemo vec odluciti sto, kamo, kako i gdje... Moram se potrudit dobit onaj posao o kojem je bilo rijeci prije vec... Naporan posao, ali mislim da moram izdrzati tih prvih 2-3 mjeseca, na kraju krajeva, mislim da bih ga znao jako dobro raditi...

Dovraga i taj posao... Ali, ako nista drugo, ispuco sam se sada, sad mogu nastaviti dalje zivjeti i biti mirniji... Ufff, noga me boli... :(

Dakle, da pocnem... Razgovor u onoj firmi je proso zanimljivo dobro, rekose mi da cu po svemu sudeci uci u drugi krug kandidata, sto me iznimno veseli... Ali, sad ce se trebati opako potruditi, uciti stvari koje stvarno ne znam, al ajd, gust ce bit... ;)

Al nesto drugo mene cini bas nekako sretnim danas... Ili tocnije, cetvrtak... Naime, frendu sam poklonio nes memorije za komp, i dao mu 50kn da si kupi mreznu karticu... Obicno ne dajem novac frendovima, al stvarno, koliko je on toga ucinio sa mene i kolko mi je stvari vec poklonio, ovo je bilo bas najmanje sto sam mogao uciniti za njega... Plus sto je stvarno u gabuli sa lovom... Cak sam mu i ponudio da mu posudim nes para da ima za jest makar, pa je odbio... :) Ali nema veze, covjeku se stvarno divim, puno sam naucio od njega, i mislim da polako u njemu sticem prijatelja... Plus sto smo u 2 ujutro krenuli gledat neki film 'Riddickovi zapisi', tako nekako, uglavnom Vin Diesel... Fora film, nije dosadan ko oni holivudski megalohitovi, ali nije ni nesto pretjerano pametan... Jednostavno - zanimljiv... :)

Krivo mi je sto nisam rucao, al eto, frend kojeg sam maloprije spomenuo me ponudio puretinom sa paprikom (nikad to prije nisam probao), i svidjelo mi se... Mislim da cu si i ja nes slicno spremit s vremena na vrijeme... :) Coece, kolko sam ja o spremanju hrane naucio u zadnjih dve godine!! S obzirom da moja stara uvijek kuha preko ku*ca, nikad nisam imao priliku probati nes fino, i evo, naso par ljudi koji znaju kuhat i koji su mi otvorili neke nove vidike, i odusevljen sam... :) Jedino sto ne volim slavonsku kuhinju, preljuto to za moj ukus... :)

A nesto sam ludo sretan, cak niti golubove sto mi se ispod balkona naslazu ne tjeram... :) Upravo sam cimeru sastavio komp za brata... Mislim da je to ono sto meni treba... Osjecam se nekako korisno, nisam bacio jos jedan dan uludo... Plus sto sam bio kod neke zemske popravljat komp, i zaradio pristojnu paru... :)

Nego, sad se sjetih... Krivo mi je zbog cure, veli ona da se osjeca uzasno beskorisnom i jadnom... :( Da ona ne zna nista raditi, da joj je uzasno krivo zbog toga... Pokusavam joj pomoc, pa cak i uspijem ponekad, ali stvarno joj zelim pronaci neki posao koji ce s gustom raditi... Nekad mi je tako krivo sto nemam puno novaca... :) Ne zato sto ne zelim raditi, vec bas zato sto zelim organizirati drugim ljudima da rade i da se osjecaju korisnima, a samim time onda i ja nesto radim... Nije li smisao ljudskog postojanja da cinimo sebe i druge ljude sretnima?

A bilo bi dosta, za danas... Cujemo se sutra... Ne znam kako da u 10 budem na faxu, al ajd, probat cu... :)) Necu ni ic spavat, ionako sam ludo sretan... Cak sam sad upravo odlucio i da cu ribu ic jest na fax, pa bas me briga, makar zamastio ruke (inace mrzim ribu petkom, svaki drugi dan moze proc, al petak ne moze)... Xexe... ;) A i neki nogomet se spominjo veceras, a to me jos vise veseli... Jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!! :)) Bas se veselim danasnjem danu... I jedva cekam da vidim curu... A, vis vraga, danas je neki kao sastanak blogovaca tamo kod KICa? Mozda navratim... :))

Vozdra svima, odo igrat nes na kompu posto necu spavat... ;) Sretan ko dijete, nema sta... :))

Ha, cujte, prvo da se razumijemo, ne koristim dijakriticke znakove (imam EN po defaultu). :)

Takoc, sad kad je to gotovo, ajde de, idemo dalje...

3 sata ujutro, a ja ne mogu spavat... Sutra me ceka dan D... U 4 je razgovor za posao, prije toga nekom liku moram neki procesor dat, a nakon toga kod neke zemske sredit komp... Meni osobno zanimljivo je samo ono sto ce biti u 16:00 i slijedecih 20-30 minuta nakon toga...

Idem si stavit onu stvari od Tonya Cetinskog koja pocinje sa 'Neeeeeeeeeeeeeee', ona starija... Nes sam nacuo da je to pjesma koju je Papageno napisao svojoj voljenoj koja je poginula u prometnoj... :( Samo da nadjem gdje mi je uopce ta pjesma, ako je i imam... Ovog Celentana mi je vec dosta, negdje sam pokupio valjda pol tone njegovih uradaka i pustio da sviraju... Sve je bilo u redu na pocetku kad je krenuo sa 'Con ventiquatromille baci, blablabla'... Fora pesmica, al stvarno slusat ga 5-6 sati u komadu je malo naporno, rajt?

PSMTR, nemam ovu od Tonya... :( Ako neko ima nek mi sicne na mejl...

Idemo dalje... Nisam mogo spavat sad... Zasto? Krenuo sam oko 1 spavat, al nejde nikako... Zatvorim oci, a samo razmisljam sta ce me sutra pitat na razgovoru... Kakav sam kao osoba, kako bih se postavio da moram nekoga kontaktirati, koliko se dobro sluzim Engleskim i Njemackim, itd... Znam ja dobro za moj recept za siguran san - zatvori oci i napuni um jednom velikom crnom prazninom... Al to je tako je*eno tesko, a ja bas i nekako nemam volje za to... Cijeli zivot mi se u zadnje vrijeme urusava... Problemi za koje znam da ih mogu prevladati, ali su sada trenutno teski i nepremostivi... Ponajvise je tu fax... 3 ispita i seminarski da bih dao uvjet za 9. semestar, nit sam ucio preko ljeta, nit imam vise volje studirati... :( Druga stvar - starci... Jos uvijek zivim na njihovoj grbaci iako mjesecno samostalno namaknem jos tolko kolko mi oni daju, a oni se ponasaju i dalje kao da mi kontroliraju zivot... Ne moze to tako... Trece... Ima tu i nekakvih ljubavnih problema, ali izgleda da su se stvari pocele mijenjati, ili ce se poceti mijenjati u vrlo skoroj buducnosti, tako da se oko toga necu brigati, nek ide spontano...

A ovaj blog... Pa iskreno, nemam ja pojma ni sto je to zapravo... Malo sam citao novac.blog.hr, i naucio stvarno puno, pa sam bacio oko i na ostale blogove kad sam skuzio da je covjek nabacio par linkova (do tada nisam niti znao da postoji www.blog.hr)... ;) Cudno za osobu sa nekih 13 godina internet iskustva... :) No, za sada, kad sam sve ovo napisao... Pa, vidim da ce mi ovo biti dobra terapija da se rijesim pritiska i ostalog... Nesto kao moj javni dnevnik... So be it... ;)

Za sutra mi drzte fige, a u petak 3.9., ne znam... Nogomet je u planu, pa cu vidjet sto ce bit od svega... Ko zna, mozda i dodjem, nisam jaaako dugo upoznao nikog novog, a bas mi takvo nesto treba... BTW., jel itko odavdje posjecuje koncerte Groodanja (KSET i slicna mjesta)? Meni se mnogo plese, a nemam sa kim... :)

A sad, laku noc... Nabasao sam na Annu Oxu, pa nek ona svira ako vec nemogu nac ono sto ocu...